Postojanje pritiska tijela vidimo na osnovu postojanja njegovih tragova u pijesku ili snijegu. Kada je čovjek teži, on onda pravi dublje tragove, pa zaključujemo da je veći pritisak kada je veća sila kojom se djeluje na površinu. Takodjer primjećujemo da bez skija noge nam duboko propadaju u snijeg. A kada smo na skijama onda ne propadamo duboko u snijeg, jer dodirna površina skija sa snijegom je znatno veća od dodirne površine samo naših stopala i snijega. Iz toga možemo zaključiti da dejstvo sile ne zavisi samo od jačine te sile, nego i od površine na koju se to djelovanje raspoređuje. Kada se sila rasporedi na veću površinu, onda ona manje pritiska podlogu. Pogledajte sliku – isto tijelo manje propada (manji je pritisak) kada ga okrenemo tako da većom površinom naliježe i prenosi svoju silu težine.
Pritisak je skalarna veličina i brojno je jednaka količniku sile F koja djeluje okomito na površinu i veličini površine S.
Ako sila F djeluje normalno na površinu S, pritisak je:
p = F / S
gdje je F-intenzitet sile koja djeluje okomito na površinu, a S-površina na koju sila djeluje
Ako sila F djeluje ukoso u odnosu na površinu S, pritisak vrši samo komponenta Fn koja je normalna na tu površinu:
Jedinica za pritisak je paskal. Oznaka za paskal je Pa.
1 paskal je pritisak koji proizvodi sila od 1N koja djeluje okomito na površinu od 1m2.
U praksi se koriste veće jedinice: 1 kPa = 1000 Pa, 1 Mpa = 1000000 Pa, itd.
Kod čvrstih tijela pritisak se prenosi samo u pravcu i smjeru djelovanja sile. Na primjer, kad se zakucava esker u dasku, pritisak se prenosi samo na dasku, a ne i na prste, kojima se drži ekser.
Kod fluida (tečnosti i gasova) pritisak se prenosi u svim pravcima, nezavisno od spoljašnje sile. Na primjer, kad se pumpa guma, ona se ravnomjerno širi u svim pravcima.
